Hambarine.com

29.august 2005

Medu 467 Prijedorcana u masovnoj grobnici Stari Kevljani pronadeni su nedavno i ostaci predsjednika Skupštine opštine Prijedor, profesora Muhameda Cehajica, koji bi trebao biti ukopan iduce subote u Sanskom Mostu, gdje je roden.

Kada se bude pisala istorija opštine Prijedor od 1992. do 1995. godine, bit ce to jedna od najcrnjih lekcija iz istorije ovog grada. Osim što su se tada na meti srpskih nacionalista našli obicni ljudi, "traženi" su bili intelektualci svih zanimanja. Prijedor je u ovom periodu gotovo ostao bez ljekara, pravnika, ekonomista, profesora i ostalih "nesrpskih" intelektualaca.

Bezimeni ljudi

Jednom "nestalom" prijedorskom intelektualcu ovih je dana vraceno ime i prezime. Rijec je o prvom predsjedniku SO Prijedor koji je izabran na prvim višestranackim izborima, profesoru Cehajicu (SDA) i jedinom opštinskom celniku na prostoru BiH koji je ubijen u posljednjem ratu.

Rijec je o osobi koja je nakon nelegalnog preuzimanja vlasti SDS, kako ce posvjedociti i haški svjedok Cedmor Vila, pružila "gandijevski" otpor.

Svjedokinja Stoja Radakovic, tehnicka sekretarica u Predsjedništvu SO Prijedor, posvjedocila je da je, nakon preuzimanju vlasti, 30. aprila, u kancelariji zatekla samo potpredsjednika dr. Milomira Stakica, koji je istog dana preselio u Cehajicevu kancelariju. Profesor Cehajic više nije došao na posao. Vracen je, poput ostalih sunarodnjaka i prijedorskih Hrvata, sa ulaznih vrata.

Uhapšen je 23. maja, kada je odveden u prijedorsku policijsku stanicu, Keraterm, potom u banjalucki istražni zatvor i na kraju u logor Omarsku. Dr. Minka Cehajic, Muhamedova supruga, svjedoceci u Hagu procitala je pismo koje je on napisao i uputio joj 9. juna. Cehajic je i tada je vjerovao u pravdu. Brinuo se za suprugu Minku, kcerku Amiru i sina Amira. Unuk Benjo mu je užasno nedostajao. Molio je Minku da mu pošalje cigarete, sapun i kalodont. Istražni postupak protiv njega vodio je Živko Dragosavljevic, te je molio suprugu da angažira advokata Šefika Trožica ili Emira Kulenovica. Doista je profesor Cehajic vjerovao u pravdu i istinu.

Cipele

Minku i danas boli cinjenica što mu nije mogla pomoci. Znao je Cehajic da ga nemaju za šta teretiti. Ali nije znao da je zbog toga i prebacen iz Banje Luke u Omarsku. Jer, u Omarskoj se nisu bavili utvrdivanjem krivnje vec sijanjem smrti bez zakona.

"Pojavio se odjednom, iznenada, medu nama. Izgledao je poput ostalih logoraša, iscrpljen i slab. Znao je jednostavno ne uzeti obrok, zapravo splacine, jer nije želio podsjetiti dželate da je još živ", kaže preživjela logorašica logora Omarska Nusreta Sivac.

"Jednog dana Cehajic se nije više vratio sa ispitivanja. Samo su ubacili njegove cipele: eto vam cipele najveceg covjeke Prijedora", posvjedocio je jedan logoraš za Oslobodenje.

Dr. Minka Cehajic potvrdila je da uz njegove posmrtne ostatke nisu pronadene i cipele. Nije usmrcen metkom, što opet potvrduje tvrdnje preživjelih logoraša da je smrt metkom u Omarskoj za žrtvu bila nagrada. Djeca Amira i Amir u meduvremenu postali su pravi intelektualci. Amira ginekolog, a Amir internista. Benjo još pita za svog djeda.

Cehajicev zamjenik u Hagu

Milomir Stakic, potpredsjednik SO Prijedor 1992, trenutno se nalazi u Hagu. Pretresno vijece Haškog tribunala izreklo mu je 31. jula 2003. godine doživotnu robiju proglasivši ga krivim po cetiri tacke optužnice za zlocine protiv covjecnosti i po jednoj tacki za kršenje zakona i obicaja ratovanja.
Otac i suprug kakav se može poželjeti

"Oduvijek je bio posvecen porodici i djeci. Nakon što ih je naucio da sjede i citaju, u ruke im je prvo stavio knjige", veli Minka.

"Svako moje dežurstvo Muhamed je provodio sa djecom citajuci im prve bajke i price. Bio je podreden porodici. Sada su mi djeca zvijezde vodilje koji su pored genetike od oca naslijedili i radne osobine", s tugom govori ljekar Minka Cehajic.