Vratise se Hopovci, zahvaljujuci famoznom aneksu sedam Dejtonskog sporazuma, naravno u Carakovo; ali, na ledinu. Njihova komsinica Rahima Zahirovic, preminuvsi, oslobodi provizorno sagradjeni „kucerak“nadomak njihovog ognjista, u koji se uselise Hopovci, ali privremeno.

Optereceni neimastinom, bez ikakvih primanja, bez krova nad glavom, ostase i u nemilosti nekih humanitarnih organizacija, koje prate potrebe infrastrukture povratnika. Ne prepoznase ih, niti naidjose na razumijevanje ni kod organa lokalne vlasti. Ovaj „neprimjereni“ i nesvakidasnji slucaj, nazalost, medijski vec nekolika puta „rasvjetljavan“ pocev od lokalnih medija, do dnevnog lista “Dnevni avaz“ i danas je slucaj nijemog osmatranja. Zaista, i tuzno i zalosno.

Ovaj nadasve nehumani i neprimjereni slucaj ljudskog „bitisanja“, u situaciji kada je etika „izlizana i izlucena kategorija“, ne optereti nikoga, sem ove jadne i napacene familije.

Vas izvjestac je u nekoliko navrata imao priliku da „svrati“ kod ove familije sa „hedijom“ u ruci, ponekad u svojstvu izaslanika grupe gradjana, ponekad ispred politicke stranke ili neke humanitarne asocijacije, nazalost i na tome se prica o ugrozenosti i zavrsava. I tako od Bajrama do Bajrama. Ovaj put, nakon objave teksta, koji je propracen slikama u „Dnevnom avazu“, a podstaknut i inicijativama pojedinaca, te i nekih aktivista iz humanitarnih organizacija, a i u namjeri da slijedim glas i svoje savjesti, odlucih da pokrenem inicijativu oko izgradnje kuce za ovu familiju.

Moram biti iskren i priznati, da poslije objavljenog teksta u „Dnevnom avazu“, pocese se javljati pojedinci iz sirokog kruga nase dijaspore u namjeri da se ova zalosna prica vec jednom zatvori. Svijetli primjer je naravno, familija Gazibara iz Svedske. Majka Vernisa sa djecom Anitom, Sajrom i Anesom, koja je prosle godine takodje izgubila muza, prva je izrazila zelju da intervenise sa novcanom hedijom od 500 svedskih kruna.

Namjera ove majke je da i ubuduce pomaze, kako ovoj, tako i drugim familijama, koje su u stanju socijalne potrebe. Ova izrazena humanost i nesebicnost su svakako vrijedni hvale, respekta i postovanja. Autor ovog teksta ce i o ovoj familiji, neki sljedeci put, koju rijec vise, da progovori.

Zato upucujem apel svim ljudima dobre volje, institucijama, humanitarnim organizacijama, lokalnoj zajednici, da svojim dobrovoljnim prilozima podrze ovu akciju i vec jednom okoncaju ovu nesvakidasnju i visegodisnju agoniju, patnje i neimastine neduzne familije Hopovac. Djeca Indira, Melisa i Indir sa majkom Tahirom nakon petnaest godina lutanja i pretucanja po ovoj nasoj napacenoj drzavi Bosni, konacno zasluzuju smiraj.

I na kraju, ostaje nada, da ce ovaj put etika, ako je uopste i ima, isplivat na povrsinu, osnaziti ovu inicijativu, podstaci sve iskrene i dobronamjerne da „prosvjetle“ svoja osecanja i u svojim srcima nadju malo vise mjesta za ovu dosad, zaboravljenu, neduznu i niciju familiju.

Svi oni koji su u nakani da pomognu, imaju na raspolaganju ziro-racun HO “Mladost“ na www.homladost.tk organizaciju registrovanu u inostranstvu. Uplate vrsiti na ime Music Anita, sa naznakom „Pomozimo familiji Hopovac“.

U ime sevapa “Bujrum“. Ova ce vam familija sasvim sigurno, ostati trajno zahvalna.

Uplate sa naznakom "Fam. Hopovac"
Post Bank Essen
Konto Nr:22153437
BLZ : 36010043
IBAN:DE 24 3601 0043 0022 1534 37
BIC: PBNKDEFF

Music Anita
Bacher Str. 43
81539 München
Germany

Spisak donatora: