Postavljeno: Monday, October 30 @ 01:17:40 EST od ElVedo
Zabilježeno u Šurkovcu kod Donje Ljubije, selu koje se zvalo Mali
Vatikan, MRTVACA JE TEŠKO OŽIVJETI A ŠURKOVAC IZDIŠE Piše:
Besima Kahrimanovic
Ako dolazite iz pravca Prijedora Šurkovac je selo
koje je udaljeno svega 4 kilometra od Donje Ljubije asfaltnim putem koji se odvaja
s desne strane kod Vatrogasnog doma. Prije rata ovo selo imalo je 472 obitelji
i 1.621 žitelja i zbog bogatstva, u kome se tada živjeli ovdašnji
Hrvati, Šurkovac se iz milja zvao Mali Vatikan.
U ovom selu udaljenom
od Prijedora 16 km tada su 22 obitelji u kucama imali vlastita postrojenja centralnog
grijanja. Danas, jedanaest godina nakon rata u Šurkovcu životari svega
210 osoba u 112 obitelji.
Nada Kovacevic sekretar je ove Mjesne zajenice,
žena koja se iz petnih žila trudi da se sa geografske karte za sva vremena
ne izbriše naziv ovog sela. Ovo ce biti moguce jedino ukoliko ne zamre život
u ovom predivnom krajoliku unjedrenom izmedu Ljubijskih planina koja više
lici na brežuljke nego na planine. Prije pet godina ovdje su švicarski
Caritas i DEZA obnovili podrucnu cetverorazrednu školsku zgradu u kojoj trenutno
nastavu pohada 18 mališana. Prošle godine bilo je 12 osnovaca do cetvrtog
razreda ali zato prošle godine u selu je umrlo 15 seljana, kaže Nada.
U ovom selu nedostaje prodavnica a u sablasnim ruševima, u neposrednoj
blizini školske zgrade, naziru se ostaci nekadšnje predivne crkvene
gradevine po imenu Srce Isusovo. Za vjerski život seljana zadužen je
svecenik Marko Kovacic. U selu trenutno živi cetrnaest mladih starosti
izmedu 18 i 25 godina i svi su bez posla. Strah me je da ce mladi bez povratne
karte napustiti ovo selo odlazeci trbuhom za kruhom, prica Nada. Da je barem da
nam se pruži pomoc u poljoprivrednoj mehanizaciji, sjemenskom materijalu,
stoci i slicno, kako bi imali uvjete za intenzivno bavljenje poljopriredom jer
drugo nam ništa ne preostaje jer su svi digli ruke od nas, traga Nada za
novim mogucnostima za opstanak Šurkovca i njegovih seljana. O teškom
životu u Šurkovcu svjedoce i starice Ljubica Komljenovic i Zorka Matijevic.
Jedan od mještana Volara, sela koje se naslanja na Šurkovac,
gotovo svakog vikenda iz Siska dolazi u Šurkovac. U Volaru nema žive
duše ali Milana Jurica vuku korijeni. U obiteljskoj kuci 1993. godine ubijeni
su mu otac i tetka. Milan jednostavno voli doci doma mada doma nema. Teško
je mrtvaca oživjeti, veli Milan, odgovarajuci na pitanje šta misli o
povratku u Šurkovac.

Tracak svjetlosti na kraju tunela cine mališani
Šurkovca poput Darjana koji pohada osmi razred Osnovne škole u Ljubiji.
Želi postati automehanicar. Darjanovi snovi ce se ostvariti pod uvjetom da
roditelji budu u situaciji finansirati njegovo školovanje. Mjesecna karta
do Prijedora za ucenika iz Šurkovca staje stotinjak KM.
Dejan ima
samo pet godina i po svaku cijenu želi postati veterinar. Ko bi imao hrabrosti
djeci kvariti snove, valja se nekako potrudi da ostvare svoje djecije snove. Mještani
Šurkovca svu ovogodišnju zahvalnost duguju Mirsadu Duratovicu iz Bišcana
kod Prijedora koji je pomogao da u Šurkovac "dode" Samir Hadžic
i LWF i tako se obnove tri povratnicka doma. Tri obitelji Stipe Lovrica, Ivice
Komljenovica i Ante Pandže znace istovremeno povratak osam mještana
ove godine u Šurkovac.
Ivicu Komljenovica, njegovu suprugu Vesnu i
ostale clanovi obitelji zatekli smo kako pokrivaju novi vlastiti dom nastao na
temeljima starog. Vesna, porijeklom Slovenka, poput vještog tesara zakiva
letve po rogovima gdje ce se za dan-dva naci i crijep. Vodu u kanisterima dovlace
do gradilišta a struju nadomještava agregat. Do kuce Komljenovica
nedostaje par elektro-stubova. Licno sam platio da mi se naspe put do kuce kako
bi se mogao dopremati gradevinski materijal. Eto sada ovi što bespravno sjeku
šumu, bespravno uništavaju i moj put. Kuda da idem, kome da se obratim,
pita za savjet Ivica.
Na ovaj problem upozorava i Nada. Svi ti trupci i
metrice što vidite unaokolo posjeceni su u šumama ciji su vlasnici Hrvati.
Svaki put kada odvlace drva na lageru ostave samo par buletanih komada koje stavljaju
na površinu a sve ostalo odvlaci se bez pecata, jednostavno nemamo se kome
obratiti. Pored privatnika koji ovom sjecom i izvozom cjepanica u Italiju
ubiru debeli kajmak, jedan dio pripada i Srpskim šumama ciji se "bulet"
doista nalazi samo na manjem dijelu oborenih stabala.
Jedan od povratnika
u rodno selo je i Ante Pandžo koji se prije dvije godine vratio u šeperušu
koja je tada bukvalno bila leglo zmija. Sada gleda u vlastiti dom koji je sagraden
prije rata i koji je slucajno "preživio" rat. Anto je dobio stolariju,
materijal za ploce, pod ali nezna kako sve to ugraditi. On nezna šta ce vecerati
a kamoli kako ugraditi materijal ili odakle platiti majstore. Ono malo uštedevine
što je donio iz Hrvatske, gdje je na crno radio kod privatnog poduzetnika,
utrošio je da do kuce dovede elektricnu energiju. Tako je sa konkretnim
primjerima kada je u pitanju ravnopravnost konstitutivnih naroda u ovom dijelu
BiH. Kada bi barem u Šurkovac "zalutala" neka delegacija
Veleposlanstva R Hrvatske u BiH ili neki domaci dužnosnici. Da ucinu barem
jedan mali konkretan potez koga bi ovi mještani itekako znali cjeniti. Obecanje
da ce uposliti nekoliko omladinaca Šurkovca u Mittal Rudnicima Prijedor SNSD
je u Šurkovcu avansno inkasirao sa gotovo 70 ovdašnjih glasova. Ko
umije njemu dvije.
|