Ako vas put nanese u Prijedor i ako krenete preko Biscana, prvo naselje koje ce vas zadiviti svojom ljepotom su Rizvanovici. Malo ko vam moze razloziti, pojasniti, rastabiriti, izbistriti izvor imena ovog lijepog naselja. Ako pogledamo geografski polozaj ovog kraja, mozemo samo pretpostaviti da Rizvanovici kao i ostali bobci u djerdanu sela koja se vezu za Rizvanovice jesu vjerovatno bila Cifluci. To opet znaci da su pripadala prijedorskoj gradskoj gospodi, vlasteli, agama i begovima, nasim starim bosanskim velikodostojnicima, sto opet znaci plemicima bosanskim.

Po mojem skromnom premisljanju i zakljucivanju a koje ne mora biti najispravnije, moguci osnivac ovog naselja da je bio nekakav Ridvan. Inace je Ridvan po islamskoj tradiciji cuvar i zapovjednik dzenneta.

A sto se tice Rizvanovica, to je naselje koje je prije srpsko-cetnicke agresije, divljastava i genocida brojilo kakvih 350 lijepo zidanih i bogatih kuca. Bio je to jedan od od lijepih i mirnih dzemata bosanskih, krajiskih i prije svega prijedorskih. Imali su jednu ali lijepu i novoizgradjenu dzamiju, divnog i pametnog hodzu, uostalom sve su hodze takve ili slicne. Hodza je zivio u vakufskoj kuci, kao i vecina nasih hodza i jedini njegov posao je bio da uvodi u islam nas svijet i da se "vjera Muhammedova" cuva i siri.

I nije samo hodza bio zaduzen za cuvanje i sirenje znanja, to su radili na svoj nacin i nastavnici u rizvanovickoj osnovnoj skoli. Bolesni su isli u zdravstvenu ambulantu opet u svojim Rizvanovicima. Deset trgovina je sasvim bilo dosta da se nije moralo svaki cas trcati u Prijedor do kojeg je trebalo prijeci 4. kilometra. Ovo naselje je imalo haman sve sto je potrebno za dostojan zivot insana dostojnog: asfalt, telefon, gradski vodovod, elektrika, sve je to bilo uradjeno i pripravljeno za spokojan zivot covjeka bosnjackog. Kome nije bilo dosta vode iz gradskog vodovoda, kopao je bunare i pravio catrnje a njih dakle bunara i catrnja je bilo puno u Rizvanovicima i okolici.

Onda su dosli 1992., divljaci sa brda i iz suma. Dosli su ljudi koji su zivjeli na kraju dvadeset i prvog vijeka sa mozgovima i mislju iz kamenog doba. Kako su dosli tako su i poceli unistavati sve ono sto su civilizirani ljudi u Evropi znani kao Bosnjaci a po vjeri muslimani, stotinama godina izgradjivali. I ne samo da su izgradljivali to su nasi ljudi pravili, svijali, donosili, nanosili, kucili, bogatili, oplemenjivali, uljepsavali, sadili, sijali i kalemili.

Sve su to divljaci odnijeli, raznijeli, pokrali, popalili, unistili, razvalili, silovali, isjekli, rasjekli, opoganili i uhelacili. Rizvanovici su u ovom divljackom pohodu dojucerasnjih njihovih komsija srba, koji su kakve li ironije, bili i nekima i mnogima Bosnjacima kumovi. Znate onu: "Kume izgore ti kesa!", samo sto nije izgorela kumova kesa, kum srbin je u tom zlom i naopakom vremenu punio svoju kesu otetim i nije samo kum punio kesu, on je i palio nase kuce.

Zacas je svega nestalo a u tom vihoru je ubijeno preko 176 rizvanivacana, vecinom muskaraca od 12 - 60 godina. Znate onu cuvenu srpsku izreku: "Turci, sjeme vam se zatrlo!" "Komsije" se dobro potrudise da nas zataru.

Poslije povratka nasih u Rizvanovice, samo 0,5% kuca je bilo useljivo. Medjutim, nasi su se ipak vratili u svoje mahale: Karagice, Dedice, Halilovice, Duratovice, Mesice, Bajice. Ako se svi i nisu vratili fizicki u svoj zavicaj, oni svoje vole i za svoje se bore. Rizvanovicani su svoja ognjista ogradili, zagradili, izgradili, ponovili, podigli. Oni svoje vole i sve cine da se svome i u svoje ponovo usele, ako nikako drugacije, ono bar da ih mrtve vrate u svoje rizvanovicke mezarluke.

Sve se polahko stabilizuje i obnavlja. Elektrika je vec gotova, vodovod funkcionise, osnovna skola vec odjekuje djecijim glasovima. Prvi ezani sa dzamije, koju zele ponovno izgraditi nasi ljudi, ocekuju se u iducoj godini, insaAllah.

Prolazeci kroz Rizvanovice, insan ne moze a da ne primijeti crvenilo novih krovova i zidova, kuca od crvene cigle i blokova. Jeste da je Prijedor jos tuhafli grad i jest da je jos pun ljudi kojima je mjesto prije u Hagu nego u nasem gradu i jeste da u nas grad jos uvijek moramo ulaziti sa euzom i bismillom jer jos nejma ni jedne dzamije, ali moram podici glas i dreknuti, samo se Allaha trebamo bojati i vracajmo se insani muslimanski i Bosnjacki na svoje i u svoje. Vracajmo se cim prije u nas seher Prijedor, stvari dolaze na svoje. Kada grahne sunce mrak se povlaci, kada se civilizacija vrati divljina se umice! Sto prije na svoje i u svoje!"