Zecovi se nalaze na 7-om kilometru puta Prijedor-Sanski Most i prostire na oko 13 kvadratnih kilometara.
Selo je postojalo jos u srednjem vijeku, sto nam svijedoci Stari grad, koji je izgradjen kao tvrdjava.Neki arheoloski dokazi, koji se nalaze u muzeju u Prijedoru, pokazuju da je selo postojalo cak i u 13 vijeku.
Iako povrsinski veliko, selo je po broju stanovnistva spadalo u red manjih sela. Po popisu stanovnistva iz 1991 mjesna zajednica je brojila oko 800 stanovnika.
Dok su ostala sela na lijevoj obali Sane bila gotovo etnicki cisto muslimanski Zecovi su bili mjesovita mjesna zajednica sa vecinskim bosnjackim stanovnistvom.

Mjesna zajednica se sastojala od nekoliko vecih zaseoka: Ravan, Redak, Gradina, Hopovci, Causevici, Brakici, Kosa, Brdari (cisto bosnjacko stanovnistvo) Radulovici, Babici (srpsko stanovnistvo) kao i Grujcici i Mrdje koje se nalaze duz puta Prijedor Sanski most i Brisevo (nalazilo se na tromedji sela Zecovi, Rasavci Brisevo) cinilo ga vecinsko katolicko stanovnistvo.
Mjesna zajednica je imala oko 200 domacinstava i oko 200 zaposlenih sa podrucja mjesne zajednice.

U selu se nalazila osnovna skola Mladen Stojanovic koju je pohadjalo oko 70-80 ucenika od prvog do cetvrtog razreda. U istim prostorijama se nalazila i kancelarija Mjesne zajednice, dok jer prodavnica mjesovite robe bila smjestena u posebnim prostorijama.

Kao i sva druga sela na lijevoj obali Sane, tako su i Zecovi zivjeli od poljoprivrede i industrije. Selo je bilo bogato vocem a narocito sljivama (tako da tu nikad nije moglo nestati sljivovice). Svi stanovnici sela su poznavali jedni druge tako da se svako vece sjedilotefericilo uz sljivu ili krusku i dobru mezu, uz obavezne sevdalinke.

Selo nije imalo doma kulture, niti stadiona za veliki fudbal. Ali to nije sprijecavalo omladinu da organizuje kulturno zabavne programe,disko, u prostorijama stare i nove skole (otvorena 1981). Moja generacija pa cak i mladje generacije se sjecaju i nece nikad zaboravitiskeceve koje su izvodili Teofik (Zuti) Kljajic, sa Salkom Bacicem i drugim, niti ce zaboraviti Huseina (Vehbinog) Ferizovica i njegovu svirku na harmonici. Neizbjezni na svakoj priredbi su bili i pjevaci Refko (Refik Hujic), Bajro Hujic (Idrizov) njegov brat Huskan.
U mojim usima kao i u usima mnogih zecovljana odzvanja glas Izeta (Ize) Bacica i njegove "Nigdje zore" kao ni Sulje (Huremovog) Tatarevic koji gotovo da nije ni trebao razglas kad zapjeva "srdo moja". To su bile delije koje ce vjecno zivjeti u mom kao i u srcima svih prezivjelih zecovljana.

U selu je postojao i fudbalski klub "Pobjeda" koji se takmicio u opstinskoj ligi. Klub nije nikad ostvario neke zapazenije fudbalske rezultate ali je zato u klubu igralo mnogo talentovanih momaka koji su kasnije presli u druge klubove.
Jedan od najvecih talenata je svakako bio Zikret (Ziko) Hodzic, kao i njegov brat Meho, zatim Meho (Behlilov) Hujic, Razim (Raifov) Hopovac, Ismet (Sonja) Bacic. Svi su oni bili veliki fudbaleri ali prije svega prijatelji.

Svake godine (od 1981) se odrzavao tradicionalni turnir u malom fudbalu poslednja nedjelja u maju mjesecu. Tada se okupljalo ipo nekoliko hiljada mjestana Zecova i okolnih sela da bi uz hladno pivo i jagnjetinu pratili turnir. Obicno je bilo 16 ekipa o ponekad
i vise koji su se borili za prvu nagradu "peceno jagnje". Prve godine Zecove je predstavljala jedna ekipa. Ostalih 15 ekipa su dosle izokolnih sela. Ekipa Zecova je osvojila prvo mjesto.
Ekipu su sacinjavali
Cejko Kahteran, Izet Bacic, Enes Tatarevic, Sefik Hopovac, Fikret Bacic i tada 14-godisnji Zikret (Ziko) Hodzic koji je od 15 golova koje je pobjednicka ekipa postigla, sam postigao 13 golova.
Kasnije su na turniru ucestvovale i druge ekipe iz Zecova kao sto je ekipa" Kako Behlil kaze" sa Kose.
Ekipa se sastojala od fantasticnih fudbalera kao sto su Heko, Hare, Meho "Behlilov" Razim (Raifov) i drugi.
U toku turnira se mogla cuti i po koja psovka ili rijec uvrede ali na kraju su svi skupa sjedili pili hladno pivo i jeli jagnjetinu, i pricalio fantasticnom sudjenu Husejina (Asimovog) Hopovca koji je uvijek bio za fudbal i drustvo. Jedan od najplemenitijih ljudi naseg
lijepog sela.

Selo je unisteno do poslednje kuce u toku 1992. Samo 23 jula 1992 godine u
toku etnickog ciscenja ubijeno ili u logore odvedeno preko 100 muskaraca koji se nisu nikad vise javili.
U noci izmedju 24-25 jula 1992 u zaseoku Gradina je ubijeno preko 30-oro zena i djece, najstarije dijete je bilo 16 god a najmladje samo nekoliko mjeseci.
25 jula je u zaseoku Brisevo pobijeno sve sto se kretalo (katolicko stanovnistvo).
Od 200 odraslih muskaraca samo je nas 20-tak prezivjelo svi smo bili po raznim logorima.
U Zecovima je zivjela Hava Tatarevic koja je u ratu izgubila 6 sinova i muza.

Danas se u Zecove vratilo mozda 100-injak osoba, prije svega starijih osoba ali i onih koji su bili djeca kad je rat poceo,ali najvaznije je da selo polako ozivljava.